Džudoke treniraju u specijalnoj vrsti kimona koja se zove Džudogi. (Gi na Japanskom znači – odeća) Džudogi se veže posebnim pojasom, širine 4-5 cm, čija boja odgovara Džudokinom rangu.

Džudoke su rangirani u skladu sa svojim znanjem i rezultatima postignutim u borbama. Postoji šest učeničkih („kju“) i 10 majstorskih („dan“) sa pripadajućim obojenim pojasevima. 

SrpskiJapanskiBoja pojasa
8. kjubelo-žuti
7. kjugokju (gokyū)žuti
6. kjužuto-narandžasti
5. kjujonkju (yonkyū)narandžasti
4. kjunarandžasto-zeleni
3. kjusankju (sankyū)zeleni
2. kjunikju (nikyū)plavi
1. kjuikju (ikkyū)braon
1. danšodan (shodan)crni
2. dannidan (nidan)crni
3. dansandan (sandan)crni
4. danjodan (yodan)crni
5. dangodan (godan)crni
6. danrokudan (rokudan)crni ili crveno-beli
7. danšičidan (shichidan)crni ili crveno-beli
8. danhačidan (hachidan)crni ili crveno-beli
9. dankudan (kudan)crveni
10. dandžudan (jūdan)crveni

Pre nego što je Džigoro Kano stvorio džudo, učitelji su učenicima izdavali diplome i svitke teksta koji su svedočili o njihovom napretku. Kano je započeo moderni sistem kada je 1883. dvojici svojih starijih učenika (Širu Saigou i Cunedžiru Tomiti) dodelio status „šodan crni pojas“. No čak ni tada nije bilo razlike u izgledu između njih dvojice i ostalih učenika, jer tada Kano još nije bio izmislio Džudogi pa su učenici trenirali u tradicionalnim kimonima. 1907. Kano je predstavio Džudogi kakav poznajemo danas te su se počeli upotrebljavati pojasevi, za početak samo beli i crni. Pojasevi drugih boja su došli u upotrebu tek kad se Džudo počeo koristiti izvan Japana. Mikonosuke Kavaiši je počeo podučavati Džudo u Parizu i uvideo da učenici sa zapada brže napreduju kada imaju razne boje pojaseva kao vizuelni dokaz svoga znanja.